Dragi Tata,
Posle dugo vremena ovog leta smo uspelo svi zajedno da odemo do Londona i tom prilikom posetimo grob Tvoga brata Feodora.
To je bilo 20. juna 2014. godine. Vozac privatnog mini-vena nas je uspesno dovezao do groblja a osoblje groblja nas je odveli do groba. Tekst je bio necitak, ali sam nadgrobnu plocu poznato po obliku sa tvojih slika iz 1960-tih Godina.
Sa sa sve nas je taj dogadjaj bio veoma dirljiv, a posebno za mene, koga je Feodor I znao dok sam bio sasvim mali. Polozili smo dva buketa cveca, jedan u moje ime zajedno sa Lauren I Stephanie, a drugi i Bebino ime zajedno sa Avom.
Pokusali smo malo da ocistimo kamenu plocu ali je islo tesko. Nadzirala su se crna slova neostecena ali nismo mogli celu da je ocistimo. Pokusali smo da nekog angazujemo da to sve uradi ali ni to nije islo jer je vlasnik groba BBC. Od njih bi trebalo traziti dozvolu da se grob uredi. Videcemo sta mozemo tu da uradimo.
Osetio sam neku Veliku smirenost da sam I ovaj zadatak obavio I konacno posetio I stricev grob. Sa groblja u Readingu nastavili smo put dalje ka Stonehenge-u. Vratili smo se u London u nas hotel kasnije popodne. Stephanie I Tanja, ona iz Beograda, su kasnije te veceri bile u downtown-u Londona i posetile deo gde je Big Ben i London Eye.
Tvoj sin,
Branko
I stopped today at your site and listened to the wonderful music that reminded me about you. I often dream about you and we find ourselves in various daily situations. Dad, I miss you so much. The time will not heal it, it only makes it harder and harder for me.
The book about our family slowly gets thicker and thicker. One day I will decide to finish it and then it will be published.
Rest in peace,
Your son,
Branko
This announcement of my Dad's passing away was published in Serbian newspapers Politika in February 2008.